Mobile menu button
Design District Zagreb logo
PRETHODNI POST

STANKO HERCEG: Mi susjedi smo fenomenalna škvadra

SLJEDEĆI POST

NEBOJŠA TARABA: Sjajan je osjećaj živjeti u gradu unutar grada

 

IGOR MIRKOVIĆ: Ne želim nikuda odavde

 

Redatelj, producent i nekadašnji televizijski novinar Igor Mirković danas je jedno od najprepoznatljivijih lica hrvatskog filma.

Kao jedan od osnivača Motovun Film Festivala i autor popularnih dokumentaraca (Orbanići Unplugged (1998.), Novo, novo vrijeme (s Rajkom Grlićem, 2001.), Sretno dijete (2003.)), ali i dugometražnog igranog filma Noćni brodovi (2012.) te tri “kratkića”, Igor Mirković jedan je od najzaslužnijih za procvat domaćeg filma tijekom dvijetisućitih godina i njegov povratak među publiku, pogotovo mlađu. Rođen je 1965. u Zagrebu, gdje je diplomirao politologiju na Fakultetu političkih znanosti, a od 1989. radio je kao TV-novinar i urednik emisija U potrazi, Javna stvar, 007 i Od 5 do 12, kako na HRT-u, tako i u nezavisnoj produkciji. Od 1994. do 1996. radio je za CNN-ov World Report. Za svoj televizijski i novinarski rad bio je višestruko nagrađivan.

Igor Mirković u kvartu je praktički oduvijek, pa smo ga spremno “zahaltali” da nam otkrije njegove (i svoje) male tajne…

BK: Zašto živite baš ovdje, u Martićevoj? Je li to bio svjestan izbor ili rezultat spleta okolnosti?

Igor Mirković: Dok sam bio mlad, da mi je netko rekao kako ću jednog dana živjeti u Martićevoj, mislio bih da je ironičan, jer smo u to doba svi zaobilazili ovu ulicu. Bila je na glasu kao mjesto gdje se može dobiti batina, jer je ovuda ordinirala ulična banda poznata kao Martićevci. Naime, ja sam tu, u blizini, još od rođenja — čitav život živim nekoliko minuta dalje od Džamije. Moja obitelj promijenila je četiri stana i svaki put bi izbor pao na neki u ovom kvartu. Prije desetak godina upravo u Martićevoj smo završili igrom slučaja. Ukazala nam se dobra prilika i odlučili smo bez puno razmišljanja, smatrajući da nas ovdje zadržava prst sudbine.

BK: Po čemu je ova četvrt specifična? Koji su njeni zaštitni znakovi?

IM: Ako mene pitate, središte grada prestaje otprilike kod Smičiklasove ulice — istočno od toga prostire se stambeni i mirni Zagreb. Jako volim tu rubnu poziciju Martićeve: do Trga mi treba desetak minuta hoda, a ipak ne živim u centru, nego u mirnoj ulici kojom automobili noću ne prolaze. K tome, u kvartu živi puno meni dragih ljudi i ponekad mi se čini kao da smo se svi dogovorili doseliti ovamo. Zatim, kad se pravim važan, hvalim se da živim u Planićevoj zgradi, dok mi kuhinja gleda na Vitićev neboder. Naravno, jako me veseli što ga preuređuju. Tako će moj pogled postati još vredniji!

BK: Kako je sam kvart utjecao na vaš životni i profesionalni put?

IM: Ja sam stopostotni proizvod zagrebačkih ulica — cijeli život skitam se centrom, a doselivši se ovdje dobio sam priliku biti ono što jesam, tj. živjeti u prostoru koji me oblikovao i koji je moj. Budući da je moj profesionalni život nerijetko buran i često prožet putovanjima, ovo je moja sigurna luka. Ovdje mogu do dućana u japankama, a prijatelji stvari za mene ostavljaju kod konobara u kvartovskom kafiću.

BK: Kakvi su vaši kvartovski rituali, za koje prostore ste se posebno vezali?

IM: Zapravo, nemam mnogo rituala. Za ranog proljeća i ljeti, u restoranu Zlatna školjka skuplja se ekipa iz susjedstva i tada to postaje naš Kafić uzdravlje. Volim i to što me Kod Šime smatraju stalnim gostom. Nogometne tekme gledam u Remiju u Tomašićevoj, a redovito kupujem na tržnici Kvatrić, doživljavam je svojom i ne priznajem druge. U svemu ostalom koristim blizinu grada, pa bicikliram do Cvjetnog trga ili gdje već trebam doći.

BK: U kojem bi se smjeru razvoj ove četvrti trebao odvijati? Kakvi su sadržaji ovdje poželjni i potrebni?

IM: Martićeva je jako živnula otkako sam ovdje. Prije je bila puna frizeraja, a nekako je falilo svega ostalog. Danas je tu nekoliko dobrih restorana i kafića, odličan antikvarijat, kvalitetan delikatesni dućan, tržnice i supermarketi su nam blizu, postali smo glavno odredište za popravak bicikla, a imamo čak i nekoliko pristojnih malih parkova. Volio bih samo da pješaci i biciklisti ne mrze jedni druge te da svatko ima svoj prostor tako da jedni drugima ne smetaju. No, razumije se da je to problem puno širi od naše ulice.

BK: Kad biste morali opisati svoj odnos prema četvrti samo jednom kratkom rečenicom, kako bi ona glasila?

IM: Ne želim nikuda odavde.

 
 

POVEZANO

PULS*AR

PULS*AR je osnovan u prosincu 2013. godine, kao nova postava etabliranih arhitekata s velikim iskustvom stečenim kroz individualnu profesionalnu karijeru od gotovo dvadeset godina. Uz njihovo zajedničko djelovanje vezan je širok raspon različitih koncepata, dizajna i realizacija projekata, čime su zaslužili brojne međunarodne nagrade i priznanja.

Program bar

Bar Program smjestio se u prostoru bivšeg šarmantnog bistroa Divas. Saša Žerajić, nezaobilazno i omiljeno lice Divasa, koji je ondje radio od otvaranja, odlučio je u istom prostoru realizirati vlastiti koncept.

Atelier Ane Barbić Katičić

Ana Barbić Katičić kontinuirano, 15-ak godina (od završetka studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu), samostalno i skupno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu (Francuska, Belgija, Izrael). Do sada je izlagala 20-ak puta samostalno.

Dom sindikata grafičara

Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske je sa svojih 147 godina neprekidnog rada najstariji sindikat u Hrvatskoj, ali i šire, osnovan kao Hrvatsko tipografičko društvo.

Kreativni centar Ledana

Unutrašnjost bloka u Bauerovoj 19 jedan je od primjera dugogodišnjeg nastojanja za očuvanjem bivšeg industrijskog kompleksa tvornice leda kao prostora od javnog značaja, a protiv pokušaja njegove privatizacije.