Mobile menu button
Design District Zagreb logo
PRETHODNI POST

STANKO HERCEG: Mi susjedi smo fenomenalna škvadra

SLJEDEĆI POST

NEBOJŠA TARABA: Sjajan je osjećaj živjeti u gradu unutar grada

 

IGOR MIRKOVIĆ: Ne želim nikuda odavde

 

Redatelj, producent i nekadašnji televizijski novinar Igor Mirković danas je jedno od najprepoznatljivijih lica hrvatskog filma.

Kao jedan od osnivača Motovun Film Festivala i autor popularnih dokumentaraca (Orbanići Unplugged (1998.), Novo, novo vrijeme (s Rajkom Grlićem, 2001.), Sretno dijete (2003.)), ali i dugometražnog igranog filma Noćni brodovi (2012.) te tri “kratkića”, Igor Mirković jedan je od najzaslužnijih za procvat domaćeg filma tijekom dvijetisućitih godina i njegov povratak među publiku, pogotovo mlađu. Rođen je 1965. u Zagrebu, gdje je diplomirao politologiju na Fakultetu političkih znanosti, a od 1989. radio je kao TV-novinar i urednik emisija U potrazi, Javna stvar, 007 i Od 5 do 12, kako na HRT-u, tako i u nezavisnoj produkciji. Od 1994. do 1996. radio je za CNN-ov World Report. Za svoj televizijski i novinarski rad bio je višestruko nagrađivan.

Igor Mirković u kvartu je praktički oduvijek, pa smo ga spremno “zahaltali” da nam otkrije njegove (i svoje) male tajne…

BK: Zašto živite baš ovdje, u Martićevoj? Je li to bio svjestan izbor ili rezultat spleta okolnosti?

Igor Mirković: Dok sam bio mlad, da mi je netko rekao kako ću jednog dana živjeti u Martićevoj, mislio bih da je ironičan, jer smo u to doba svi zaobilazili ovu ulicu. Bila je na glasu kao mjesto gdje se može dobiti batina, jer je ovuda ordinirala ulična banda poznata kao Martićevci. Naime, ja sam tu, u blizini, još od rođenja — čitav život živim nekoliko minuta dalje od Džamije. Moja obitelj promijenila je četiri stana i svaki put bi izbor pao na neki u ovom kvartu. Prije desetak godina upravo u Martićevoj smo završili igrom slučaja. Ukazala nam se dobra prilika i odlučili smo bez puno razmišljanja, smatrajući da nas ovdje zadržava prst sudbine.

BK: Po čemu je ova četvrt specifična? Koji su njeni zaštitni znakovi?

IM: Ako mene pitate, središte grada prestaje otprilike kod Smičiklasove ulice — istočno od toga prostire se stambeni i mirni Zagreb. Jako volim tu rubnu poziciju Martićeve: do Trga mi treba desetak minuta hoda, a ipak ne živim u centru, nego u mirnoj ulici kojom automobili noću ne prolaze. K tome, u kvartu živi puno meni dragih ljudi i ponekad mi se čini kao da smo se svi dogovorili doseliti ovamo. Zatim, kad se pravim važan, hvalim se da živim u Planićevoj zgradi, dok mi kuhinja gleda na Vitićev neboder. Naravno, jako me veseli što ga preuređuju. Tako će moj pogled postati još vredniji!

BK: Kako je sam kvart utjecao na vaš životni i profesionalni put?

IM: Ja sam stopostotni proizvod zagrebačkih ulica — cijeli život skitam se centrom, a doselivši se ovdje dobio sam priliku biti ono što jesam, tj. živjeti u prostoru koji me oblikovao i koji je moj. Budući da je moj profesionalni život nerijetko buran i često prožet putovanjima, ovo je moja sigurna luka. Ovdje mogu do dućana u japankama, a prijatelji stvari za mene ostavljaju kod konobara u kvartovskom kafiću.

BK: Kakvi su vaši kvartovski rituali, za koje prostore ste se posebno vezali?

IM: Zapravo, nemam mnogo rituala. Za ranog proljeća i ljeti, u restoranu Zlatna školjka skuplja se ekipa iz susjedstva i tada to postaje naš Kafić uzdravlje. Volim i to što me Kod Šime smatraju stalnim gostom. Nogometne tekme gledam u Remiju u Tomašićevoj, a redovito kupujem na tržnici Kvatrić, doživljavam je svojom i ne priznajem druge. U svemu ostalom koristim blizinu grada, pa bicikliram do Cvjetnog trga ili gdje već trebam doći.

BK: U kojem bi se smjeru razvoj ove četvrti trebao odvijati? Kakvi su sadržaji ovdje poželjni i potrebni?

IM: Martićeva je jako živnula otkako sam ovdje. Prije je bila puna frizeraja, a nekako je falilo svega ostalog. Danas je tu nekoliko dobrih restorana i kafića, odličan antikvarijat, kvalitetan delikatesni dućan, tržnice i supermarketi su nam blizu, postali smo glavno odredište za popravak bicikla, a imamo čak i nekoliko pristojnih malih parkova. Volio bih samo da pješaci i biciklisti ne mrze jedni druge te da svatko ima svoj prostor tako da jedni drugima ne smetaju. No, razumije se da je to problem puno širi od naše ulice.

BK: Kad biste morali opisati svoj odnos prema četvrti samo jednom kratkom rečenicom, kako bi ona glasila?

IM: Ne želim nikuda odavde.

 
 

POVEZANO

Atelier Ostrman

Jedan od zanimljivih punktova smještenih u Lopašićevoj ulici je atelier akademskog slikara Tomislava Ostrmana, Atelier Ostrman, u kojem izlaže i prodaje vlastita djela te radove kolega i prijatelja, dok mala događanja koje osmišljava prate i druženja u tom privlačnom prostoru.

Garderoba Concept Store

S otvaranjem Garderobe vlasnice Ane Ivančić, Zagreb je dobio svoj prvi konceptualni showroom za skandinavsku modu. Riječ je o pomno osmišljenom projektu i prostoru u kojem su svi elementi oblikovani od strane sjanih hrvatskih dizajnera i arhitekata, pri čemu sama ponuda obuhvaća i jedan domaći brend.

Slatka priča

Slastičarnica Slatka priča osnovana je 2013. godine, a danas obuhvaća tri lokala — u Kranjčevićevoj ulici, zatim u Ulici I. B. Mažuranić na zagrebačkoj Malešnici te naravno u Martićevoj (od 2016.), odnosno na prometnom uglu Martićeve i Smičiklasove.

Mikrofon

Mikrofon je glazbena škola pokrenuta 2009. i smještena u šarmantnom dvorišnom prostoru Martićeve ulice 19. Proizašla iz programa riječke vokalne radionice Vocal Studio Maraton, škola je svoj program od individualne nastave pjevanja s vremenom proširila na grupne pjevačke i dječje programe te instrumentalnu glazbenu poduku.

Knjižnica Medveščak

Knjižnica Medveščak, ogranak Knjižnica grada Zagreba u našem kvartu, obuhvaća tri Odjela — za odrasle, djecu i mladež (potonji je poznat i kao ‘Idi pa vidi’). Pored knjižničnih djelatnosti, u izlozima knjižnice postavljaju se i razne izložbe, a u prostoru Odjela za djecu i mladež održavaju se i radionice.