Mobile menu button
Design District Zagreb logo
PRETHODNI POST

IVANA ANDABAKA: Ne možemo se baviti samo privilegiranim slojem društva

SLJEDEĆI POST

ANTUN MARAČIĆ: Ako je umjetnost po sebi anarhoidna, sve je art

 

NEDA TELIŠMAN KOŠUTA: Stanovnici trebaju sami aktivirati svoje vlastite prostore

 

“Moj dojam je da su se probudili kvartovski ponos i osjećaj pripadnosti te potaknula razmišljanja o tome što bi se sve moglo učiniti da nam bude bolje. Naravno, nakon početnog entuzijazma važno je pozabaviti se samom organizacijom… No, entuzijazam je nužan prvi korak bilo kakve aktivnosti.”

Mr. sc. Neda Telišman-Košuta diplomirana je turistička menadžerica i magistrica marketinga u turističkom sektoru, koja se obrazovala i akademski usavršavala u Hrvatskoj i SAD-u (George Washington i Cornell University) te ima više od trideset godina iskustva rada u turizmu. Zaposlena je u zagrebačkom Institutu za turizam, a u fokusu njenog znanstvenog interesa su pitanja izgradnje imidža i brenda turističkih destinacija, kao i marketinškog upravljanja tim područjem. Objavila je više radova u domaćim i inozemnim znanstvenim časopisima te je autorica Akcijskog plana razvoja kongresnog turizma, nastalog na osnovi Strategije razvoja turizma RH do 2020. godine. Zanimalo nas je što kao dugogodišnja stanovnica kvarta i stručnjakinja visokog profila može reći o recentnim promjenama u okolici Martićeve i festivalu Design District Zagreb.

Bojan Krištofić: Kakvo je vaše viđenje prvog festivala Design District Zagreb?

Neda Telišman Košuta: Iz moje perspektive stanovnice kvarta, bilo je zanimljivo tijekom prvog Design Districta Zagreb promatrati kako susjedi iz moje zgrade, pa i drugih, reagiraju na program. Ja živim na ćošku Brešćenskoga i Vojnovićeve. Naša zgrada izvorno je imala dvije terase, no prva je pregrađena u stan, a druga je puna VIP-ovih antena. Do sad one nisu bile tema, no poslije DDZ-a susjedi su se počeli pitati: “Pa dobro, koliko će dugo tu biti ti VIP-ovci, možemo li ih nekako maknuti?”, i slično. Moj dojam je da su se probudili kvartovski ponos i osjećaj pripadnosti te potaknula razmišljanja o tome što bi se sve moglo učiniti da nam bude bolje. Naravno, nakon početnog entuzijazma važno je pozabaviti se samom organizacijom… No, entuzijazam je nužan prvi korak bilo kakve aktivnosti.

Često sam razmišljala o mogućim strategijama upravljanja gradom i načinima njihove implementacije u svakodnevni život. Kako građani i gradske institucije vide kvartove? Kakav je ovo kvart i kako se upravlja lokalima u kvartu? Ne bi se smjelo događati da kvart preplave samo trgovine s auto-dijelovima ili samo pekare, jer koliko nam pekara uopće treba? Potrebno je dobro upravljati sadržajima koji pristižu i usklađivati ih s profilom četvrti.

Međutim, to se ne događa na institucionalnoj razini, sve je pitanje visine najma ― tko ponudi više. Kad vidim da će se stari, napušteni lokal ponovno otvoriti, katkad strepim zbog onog što bi se unutra moglo naći (ili se nadam najboljem), no ako se otvori, na primjer, lijepa cvjećarnica, onda kupujem kod njih kako bi ih podržala. Mislim da je sustavno mapiranje sadržaja najvažnije za početak, a prikupljenom građom trebao bi rukovoditi Ured za strategijsko planiranje i razvoj grada ili neka druga nadležna institucija.

BK: Budući da ste vi stručnjakinja za turizam, zanima me kako vi vidite profil kvarta koji spominjete (nekad i sad)?

NTK: U turizmu su atrakcije određenog prostora ono što određuje njegovu konkurentsku poziciju, što možemo svesti ne samo na gradove kao destinacije, nego i njihove kvartove. Prema tome, razmišljam po čemu bi pojedini zagrebački kvartovi bili atraktivni, bio to Gornji grad, Donji grad ili ova četvrt. Čini mi se da se kvart počeo mijenjati na dobar način između objekata koji su povijesno važni, značajni i prepoznatljivi, poput Meštrovićevog paviljona iliti Džamije, Vitićevog i Drvenog nebodera, itd.

Jasno je da kvart postaje prostor intimnih, individualiziranih punktova koji će, nadam se, potrajati. Niz osebujnih sadržaja koji se useljavaju ovdje privlače jedni druge, a taj proces i dalje traje. Mislim da je sljedeći korak aktivacija prostora koju bi trebali poduzeti sami stanovnici kvarta (jer svakako postoji poveznica među ljudima koji su odabrali živjeti ovdje): njihovih dvorišta, vrtova, veža… Hoće li to biti povrtnjaci, nasadi cvijeća, terase otvorene za sve… Sad je to pitanje.

Zasigurno ne bih voljela da se kvartu (i Zagrebu uopće) dogodi radikalna komercijalizacija, da bude zgažen kao što se događa Dubrovniku ili Splitu. Naravno, mjerila su različita, ali povijesne jezgre Dubrovnika i Splita danas su pregažene turistima, a turizam isisava lokalni život. Nikako ne bih voljela da se nešto slično dogodi ovdje. Prije svega, ovo je kvart ugodnog, mirnog života i važno je da takav i ostane, koliko god atraktivnih, komercijalnih, uslužnih ili kreativnih sadržaja dobio. To je prvenstveno kvart živih ljudi koji tu žive. No, balans između različitih djelatnosti nesumnjivo je važan. Trebalo bi uključiti u priču subvencije najma, povoljne kredite za uređenje pojedinih prostora, što bi privuklo ulagače, bilo lokalne, bilo izvana. Još jednom ću ponoviti: diversifikacija djelatnosti je važna ― nikad ne treba stavljati sva jaja u istu košaricu.

BK: Ima li Zagreb kao takav danas nešto što bi se moglo nazvati turističkom sezonom?

NTK: Kad govorimo o turizmu općenito u Hrvatskoj, tada je sezona izrazita, od početka lipnja do kraja rujna, kao što svi znamo, sa špicom tijekom srpnja i kolovoza. U Zagrebu je priča nešto drugačija, a sezona je uravnoteženija, iako se špica i dalje događa ljeti. No, sadržaji su puno ravnomjernije raspoređeni tijekom godine, a Zagreb u posljednjih pet-šest godina sigurno doživljava turistički procvat. Zagreb se definitivno pozicionirao na karti srednjeeuropskih destinacija, što možemo doživjeti i šećući gradom, slušajući veći broj različitih jezika nego prije, a to je divno. Prisutne su razne ciljne skupine: od ljudi koji putuju poslovno, preko grupa ljudi koji su na proljeće ili ujesen privučeni kulturnim sadržajima, do mladih studenata/ica ili back-packera, odnosno starijih ljudi koji preferiraju posjećivati gradove izvan špice sezone.

Također, ima to veze i s ulaskom Hrvatske u EU, čime je Zagreb postao glavni grad jedne zemlje-članice. Posebnost Zagreba je u tome što je dovoljno velik da nije provincijalan, a dovoljno je i malen da vas ne smlavi svojom veličinom. Spoj austrougarske, srednjeeuropske i mediteranske kulture također je ono što Zagreb čini drugačijim.

 
 

POVEZANO

Atelier Ostrman

Jedan od zanimljivih punktova smještenih u Lopašićevoj ulici je atelier akademskog slikara Tomislava Ostrmana, Atelier Ostrman, u kojem izlaže i prodaje vlastita djela te radove kolega i prijatelja, dok mala događanja koje osmišljava prate i druženja u tom privlačnom prostoru.

Garderoba Concept Store

S otvaranjem Garderobe vlasnice Ane Ivančić, Zagreb je dobio svoj prvi konceptualni showroom za skandinavsku modu. Riječ je o pomno osmišljenom projektu i prostoru u kojem su svi elementi oblikovani od strane sjanih hrvatskih dizajnera i arhitekata, pri čemu sama ponuda obuhvaća i jedan domaći brend.

Slatka priča

Slastičarnica Slatka priča osnovana je 2013. godine, a danas obuhvaća tri lokala — u Kranjčevićevoj ulici, zatim u Ulici I. B. Mažuranić na zagrebačkoj Malešnici te naravno u Martićevoj (od 2016.), odnosno na prometnom uglu Martićeve i Smičiklasove.

Mikrofon

Mikrofon je glazbena škola pokrenuta 2009. i smještena u šarmantnom dvorišnom prostoru Martićeve ulice 19. Proizašla iz programa riječke vokalne radionice Vocal Studio Maraton, škola je svoj program od individualne nastave pjevanja s vremenom proširila na grupne pjevačke i dječje programe te instrumentalnu glazbenu poduku.

Knjižnica Medveščak

Knjižnica Medveščak, ogranak Knjižnica grada Zagreba u našem kvartu, obuhvaća tri Odjela — za odrasle, djecu i mladež (potonji je poznat i kao ‘Idi pa vidi’). Pored knjižničnih djelatnosti, u izlozima knjižnice postavljaju se i razne izložbe, a u prostoru Odjela za djecu i mladež održavaju se i radionice.