Mobile menu button
Design District Zagreb logo
PRETHODNI POST

BORIS IVANČIĆ: Vino je plemenita tekućina, tekovina civilizacije

SLJEDEĆI POST

MARIJA GAŠPAROVIĆ I IGOR DUGANDŽIĆ-CIGO: Upoznali smo se kroz fotografiju i ne bismo bili tu gdje jesmo bez onog drugog

 

Arhitektonski kolektiv BIRO: Početak našeg zajedničkog rada usko je vezan uz festival Dizajn distrikt Zagreb

 

Dom sindikata grafičara pravo je vrelo kvartovskih kreativaca, pa i mi, sad već redovito, zalazimo iza svježe obnovljene svjetlozelene fasade kako bismo porazgovarali s nekima od njih.

Ovaj put naši sugovornici su mladi arhitektonski kolektiv BIRO čiju jezgru čine Saša Košuta, Dora Lončarić i Mario Kralj, vrlo zaposleni arhitekti na raznim projektima u našoj četvrti – u Martićevoj ulici vrlo uspješno su projektirali dva atraktivna nova interijera, a u sklopu prvog festivala Dizajn distrikt Zagreb dizajnirali su IKEA urbani vrt na krovu Drvenog nebodera. BIRO se često pojavljuje i kao pobjednik arhitektonskih natječaja, pa smo porazgovarali o radu u različitim mjerilima, ostvarenim i neostvarenim projektima.

Rebbeca Mikulandra: Čuli smo s više strana da ste se prvi nastanili u Sindikatu, da čujemo i vašu stranu priče.

Saša Košuta: Sve je krenulo s tim da živim u kvartu jako dugo, i kako smo kroz studij kod mene u stanu puno toga odrađivali, tako se to onda pretvorilo u prvu adresu ureda. U jednom momentu, kad više nije baš funkcioniralo da kod mame držimo sastanke, krenuli smo tražiti svoj prostor. Ja sam tu kao djevojčica išla na ritmiku i zapravo svatko koga poznajem iz kvarta ima neku priču da je ovdje boravio, bilo da je išao na ples, na gitaru ili na neki drugi program. Još uvijek ima puno grafičara iz tog doba koji i dalje tu borave i imaju razne klubove, na primjer planinarske, a navečer imaju i probe mandolinskih orkestara. Nekad znamo raditi u noći, a oni imaju probe, pa slušamo, što dosta romantično zvuči, osim kad počnu ponavljati istu pjesmu. (smijeh)

RM: Što biste rekli da su osobitosti ove četvrti naspram nekih drugih?

Dora Lončarić: Ja sam zapravo jedini član ureda koji ne živi ovdje, autsajder, pa mogu usporediti. Ono što se meni sviđa je to da je u centru gradu, ima taj urbani ugođaj, ali je omekšan zelenilom i izričito stambenim karakterom i sadržajima. Jako je usporen s obzirom na lokaciju, a sve je nekako blizu. Zanimljivo je što su nam i drugi uredi s kojima komuniciramo i radimo u kvartu, a dogodilo se da se dobar dio naših projekata odvija unutar pješačke dostupnosti.

RM: Možete nam nešto ispričati o tim vašim projektima?

Saša: Vezano uz Dizajn distrikt, uređenje krovne terase na Iblerovom neboderu bio je početak našeg zajedničkog rada, taj moment je usko vezan uz ovaj festival.

Dora: Saša je stanar «Iblera», tako da je ona u tom projektu i investitor i arhitekt (smijeh).  Potom smo radili Garderobu i Vivat wine bar u Martićevoj ulici, to su nam jedni od prvih projekata.

Mario Kralj: Ta su tri projekta izvedena. Krenuli smo prvo od Iblerovog trga malo istočnije, a uskoro završavamo još jedan jako zanimljiv projekt unutar pješačke rute ali «mrvu» južnije, showroom brenda Price on Request perspektivne dizajnerice Gale Marije Vrbanić. Na projektima smo ostvarili i nekoliko kvartovskih suradnji, u prvom redu sa studijem Grupa i s Lanom Cavar s kojima smo surađivali na projektu Garderobe.

RM: Koji su bili kreativni koncepti iza tih projekata?

Mario: U Vivatu smo se najviše bavili materijalnošću, tj. kombinacijom materijala i tekstura boja, a manje se radilo o prostornom konceptu jer je zadržan prostor kakav je bio, nije bilo većih promjena. Obloge od pluta su predložene kao osnova, na temelju čega se gradila cijela priča.

Dora: Vinske boce poslužile su kao lampe, stanoviti ready-made, tako da je sve zadržano u vinskim temama. Kombinacijom materijala i motiva iz vinskog svijeta stvorena je odlična atmosfera, što je bit dobrog interijera. U projektu Garderobe, vlasnica Ana Ivančić imala je snažnu ideju kako želi da taj prostor funkcionira, da to ne bude običan dućan, već da se u njemu duže zadržava i opušta, da nije pretrpan, nešto što u Hrvatskoj nije toliko često. Garderoba je zamišljena u duhu skandinavskog minimalizma s tri predimenzionirane garderobe čije su boje akcenti u prostoru a mekoća krivulja i tekstila daje prostoru toplinu. Baš s Garderobom imamo zaista puno međunarodnih upita za publikacije, svakoga tjedna dobijemo nekoliko upita, baš će sada projekt biti objavljen u jednoj kineskoj knjizi. Nakon Garderobe uredili smo interijer agencije Señor – u bogato dimenzioniranom stanu u zgradi arhitekta Kovačića stvoren je niz duhovitih prostornih dosjetki – beskonačna roza anfilada, miniplex kino, mekana plava soba – istovremeno poštujući duh građanskog stana.

RM: Osim interijera, promišljate i javne prostore.

Mario: Od početka rada fokusiramo se na javne natječaje, a projekti interijera su se počeli slučajno događati, što se pokazalo dobrim smjerom za stjecanje iskustva. Osvijestili smo sitno mjerilo detalja pa sada drugačije i bolje sagledavamo sva ostala mjerila. U zadnje dvije godine odradili smo većinu raspisanih natječaja za javne prostore i zgrade te trgove, a rezultati nisu izostali. Neki od važnijih su natječaj za uređenje Ulice Ljerke Šram na Savici na kojem smo osvojili prvu nagradu; odmah nakon toga također prvu nagradu za trg u Varaždinu. U Zagrebu smo za trg kraj željezničkog kolodvora, spomenik za žrtve holokausta, dobili drugu nagradu.

Dora: Volimo mijenjati mjerila, tako stvari ne dosade (smijeh). Svako mjerilo ima svoje izazove i određenu problematiku, ali je zanimljivo da konceptualno sva mjerila promišljamo na isti način pa zbog toga nije problem skakati iz velikog mjerila u malo.

RM: Kako uspoređujete rješavanje problema u različitim mjerilima?

Saša: Zapravo nam je teško suditi problematiku dalje od idejnog rješenja, naprosto nismo imali priliku to realizirati. Tu vrstu projekata idealiziramo jer su još uvijek na papiru, odnosno, nitko ne kontrira, nema financijske probleme i sve ono što obuhvaća rad «1 na 1» s investitorom kada krojiš nečiji životni ili radni prostor. Tu si u nekoj vrsti svakodnevnog konflikta u kojem moraš sebe opravdati i utoliko je to možda intenzivnije nego ovako, hajmo reći, za javno dobro, gdje se nismo još pomakli.

RM: Što mislite, zašto natječaji ostaju na razini projekta?

Mario: Imamo pozitivno iskustvo s gradom Varaždinom gdje su nas ubrzo nakon dobivenog natječaja kontaktirali te smo krajem prošle godine predali izvedbenu dokumentaciju. U manjim sredinama nema toliko stepenica koje moraju potvrditi ili donijeti neku odluku pa mi se čini da je proces brži, a i namjere natječaja su jasnije usklađene s potrebama grada. Zagrebački natječaji su ostali na razini geste, što nije nužno loše – potiče se diskusija o uređenju prostora i nude se moguća rješenja. Nadam se da će netko skupiti energije da se ta rješenja jednom i provedu.

Saša: Pitanje je sigurno financijske i političke prirode, to je sve povezano. Prije izbora se uvijek raspisuje velik broj natječaja, ali ništa se ne dogodi s njima, u te natječaje se dosta veliki novci ulože, naposljetku bez svrhe.  

Mislim da upravo inicijative koje dolaze iz privatnog ili civilnog sektora, kao što je ovaj festival, pokazuje da dobra energija nekoliko ljudi može rezultirati nečime, da se ne treba uvijek oslanjati na grad, na državu, na institucije i zapravo protratiti vrijeme na iščekivanje i žaljenje da ništa ne funkcionira.

 
 

POVEZANO

Program bar

Bar Program smjestio se u prostoru bivšeg šarmantnog bistroa Divas. Saša Žerajić, nezaobilazno i omiljeno lice Divasa, koji je ondje radio od otvaranja, odlučio je u istom prostoru realizirati vlastiti koncept.

PULS*AR

PULS*AR je osnovan u prosincu 2013. godine, kao nova postava etabliranih arhitekata s velikim iskustvom stečenim kroz individualnu profesionalnu karijeru od gotovo dvadeset godina. Uz njihovo zajedničko djelovanje vezan je širok raspon različitih koncepata, dizajna i realizacija projekata, čime su zaslužili brojne međunarodne nagrade i priznanja.

Atelier Ane Barbić Katičić

Ana Barbić Katičić kontinuirano, 15-ak godina (od završetka studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu), samostalno i skupno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu (Francuska, Belgija, Izrael). Do sada je izlagala 20-ak puta samostalno.

Dom sindikata grafičara

Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske je sa svojih 147 godina neprekidnog rada najstariji sindikat u Hrvatskoj, ali i šire, osnovan kao Hrvatsko tipografičko društvo.

Kreativni centar Ledana

Unutrašnjost bloka u Bauerovoj 19 jedan je od primjera dugogodišnjeg nastojanja za očuvanjem bivšeg industrijskog kompleksa tvornice leda kao prostora od javnog značaja, a protiv pokušaja njegove privatizacije.