Mobile menu button
Design District Zagreb logo
PRETHODNI POST

LOVORKA SRŠEN: Skupina ljudi koja vjeruje u projekt osnovna je poveznica između dobrih projekata u kulturi

SLJEDEĆI POST

BORIS IVANČIĆ: Vino je plemenita tekućina, tekovina civilizacije

 

HRVOJE ŠKURLA: Slušati je poželjno, biti poslušan baš i ne

 

Hrvoje Škurla, marketinški kreativac, ali i obrtnik kad treba, trenutno suvereno stoluje u Pink Moon agenciji smještenoj u Ratkajevom prolazu. 18 godina je u struci u kojoj je prošao sve: počeo je na 101 radiju, bavio se freelance poslovima, radio u Digitelu, a u portfoliju uspješnih agencija koje je vodio su i Buka i Fahrenheit (kasnije pripojena McCannu).

Porazgovarali smo za ping pong/konferencijskim stolom kojeg je usporedio sa stolom iz filma «24 hour party people», jer mu s obzirom na to da ne igra ping pong samo ruka zapinje u mrežici na sredini stola, but hey, you are paying for the design. Dok smo sjedili u frizerskim stolicama iz 60-ih i pretpostavljali da se negdje mora nalaziti kristalni pladanj s viskijem, Hrvoje nam je ispričao o svojoj agenciji i svim momentima koji su doveli do nje.

Rebbeca Mikulandra: Prošle godine si osnovao Pink Moon agenciju i smjestio je unutar granica Distrikta. Što je dovelo do toga?

Hrvoje Škurla: Pink Moon je agencija koja je za sada još mlada i u povojima, a sastoji se od troje ljudi, uz mene tu su Kamelija art direktorica i Iva account manager, i nekoliko vanjskih suradnika. Nisam baš previše mijenjao koncept u odnosu na agencije koje sam prije vodio, ali ipak ima jedan mali pomak, a to je da smo više okrenuti strategiji i digitalnom. Pink moon je destilat svega što sam prošao kroz 18 godina u branši, onoga što mislim da bi agencija trebala biti danas, a to je nešto fleksibilniji i manji sustav, lakše prilagodljiv potrebama tržišta. Agenciju više zamišljam kao platformu koja okuplja ne samo kreativce, već sve one komplementarne djelatnosti koje trebamo na pojedinom konceptu.

Smještaj agencije u Dizajn Distriktu je splet okolnosti. Imao sam planove stalno voditi ovakve razgovore, intervjue, pa sam zato došao (smijeh). Razlog je vrlo prozaičan, pragmatičan, a to je da živim tu na 5 minuta, pa sam tražio u tom nekom krugu. Zanimljivo je da sam prvu agenciju koju sam otvarao, sam otvorio tu u Martićevoj, u Iblerovoj zgradi na vrhu.

RM: Koja je inspiracija iza naziva Pink Moon?

HŠ: Iako nisam inače od emocija, zapravo sam tu bio prilično emotivan. Riječ je o jednom vrhunskom kantautoru, Nick Drakeu, koji je imao taj divan album, Pink Moon. Ta pjesma je često bila korištena u advertisingu. Izraz ima nekoliko značenja, to je zapravo bloody moon, krvavi mjesec, koji se povezuje i s plodnošću. Uostalom, prošle godine kad sam otvarao agenciju “pink moon” je pao točno na moj rođendan.

RM: Na početku svoje karijere si se ispisao s Pravnog fakulteta i krenuo putevima advertisinga.  Što je dovelo do takvog preokreta?

HŠ: Naprosto sam to upisao i skužio da me ne zanima. Došao sam do pet ispita do kraja i počeo raditi na Stojedinici. Postoje dvije stvari koje sam naučio studirajući pravo. Prva je strpljenje – od samog procesa učenja do čekanja u redovima, a na tom fakultetu se stalno čeka u redovima, a druga stvar je kao onaj vic s prijavama za pilota. Gledaju hrpu papira i kažu dobili smo previše prijava. Jedan lik uzme šestar, pikne i što od papira ostane na njemu baci i kaže: nećemo ove. Njegov kolega ustvrdi kako je među njima možda bilo dobrih prijava, na što mu ovaj odgovori: nisu imali sreće, a pilot bez sreće i nije baš neki izbor. Tako je i ovdje. Kad dobiješ građansko pravo, kazneno pravo, itd., pa imaš sve te skripte i knjige, prvo si u totalnoj panici, a onda shvatiš da kad polovicu toga makneš, ostane sasvim dovoljno. Sad kad mi dođe puno papira, nisam emotivan prema tome, to naučiš na tom studiju, kažeš možemo i bez toga i ideš dalje. Ukratko, shvatiš što je bitno.

RM: Što bi savjetovao mladim ljudima koji bi također htjeli krenuti putevima advertisinga?

HŠ: Ovaj posao kojim se sada bavim i koji sam inicijalno počeo raditi, a to je copywriting, on ne postoji kao struka, ne postoji formalno obrazovanje.  Znam puno ljudi s Filozofskog fakulteta koji se bave njime, pa i puno ekonomista i ljudi iz različitih struka. U ovom poslu ti moraš kroz nešto sazrijevati. Sad sam nedavno u Puli imao predavanje na temu kako napisati TV spot i kao jednu od točaka sam stavio: upijajte oko sebe, upijajte svakodnevno. Ne možeš se baviti ovim poslom ako si fah idiot, moraš gledati i slušati. Ljudi često krivo kažu: sedam, osam godina si studirao, pa nisam očito samo to radio, očito sam se profilirao kao osoba. Nedavno sam dobio dijete i za mene je prirodno da ju neću nikad tjerati da nešto upisuje i nametati da je problem to što od nečeg odustaje, puno bolje je od nečeg odustati i krenuti putem koji te interesira.

RM: Kakav je tvoj koncept advertisinga, što je u njemu umjetnost, a što obrt?

HŠ: Umjetnost je ono čemu težimo, a obrtništvo je ono što je svakodnevno i posao kao što je naš je kombinacija te dvije stvari. Ne možemo govoriti o tome da nam je super, samo smo kreativni, sjedimo u bean bagovima (nema ih ovdje, jel’?), bacamo si papiriće međusobno jer smo si cool, iako ima i toga. Uvijek ističem da se mi bavimo komunikacijom, a komunikacija se mora prilagođavati. Svaki projekt moraš prilagoditi, ne mogu isto razgovarati i raditi kao kad radim projekt za neku veliku tvrtku, kao što ću raditi za nekog malog klijenta s kojim sam intimno dobar i radimo zajedno na dnevnoj bazi. Kad ljudi u našoj branši ne shvaćaju da se bave komunikacijom, već smatraju da stalno rade umjetnost, onda zapravo rade za sebe. Ja mislim da agencija mora imati intelektualan rukopis, ali ne bi se nikad smjelo vidjeti da iza neke kampanje stoji određena agencija. To se često događa, što mislim da je potpuno pogrešno, kao da apsolutno ne slušaš drugu stranu. To je kombinacija prilagođavanja i komunikacije, iako svi mi to pokušavamo malo mistificirati. Ono što svaki novi klijent mora osjetiti da si bio prilagodljiv drugim klijentima. Moramo uvijek razlikovati dva termina – slušati i biti poslušan. Slušati je poželjno, biti poslušan baš i ne.

 
 

POVEZANO

Program bar

Bar Program smjestio se u prostoru bivšeg šarmantnog bistroa Divas. Saša Žerajić, nezaobilazno i omiljeno lice Divasa, koji je ondje radio od otvaranja, odlučio je u istom prostoru realizirati vlastiti koncept.

PULS*AR

PULS*AR je osnovan u prosincu 2013. godine, kao nova postava etabliranih arhitekata s velikim iskustvom stečenim kroz individualnu profesionalnu karijeru od gotovo dvadeset godina. Uz njihovo zajedničko djelovanje vezan je širok raspon različitih koncepata, dizajna i realizacija projekata, čime su zaslužili brojne međunarodne nagrade i priznanja.

Atelier Ane Barbić Katičić

Ana Barbić Katičić kontinuirano, 15-ak godina (od završetka studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu), samostalno i skupno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu (Francuska, Belgija, Izrael). Do sada je izlagala 20-ak puta samostalno.

Dom sindikata grafičara

Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske je sa svojih 147 godina neprekidnog rada najstariji sindikat u Hrvatskoj, ali i šire, osnovan kao Hrvatsko tipografičko društvo.

Kreativni centar Ledana

Unutrašnjost bloka u Bauerovoj 19 jedan je od primjera dugogodišnjeg nastojanja za očuvanjem bivšeg industrijskog kompleksa tvornice leda kao prostora od javnog značaja, a protiv pokušaja njegove privatizacije.