Mobile menu button
Design District Zagreb logo
PRETHODNI POST

NEVENA TUDOR PERKOVIĆ: Kultura ima sposobnost razvoja malih zajednica

SLJEDEĆI POST

DIRK AUER: Ovo susjedstvo je sasvim dovoljno zanimljivo

 

LANA CAVAR: U Vitićevom neboderu modernizam još živi u svom starom, asketskom luksuzu

 

“Dva osnovna pitanja bila su: gdje ću trčati i gdje ću ići na plac? To da je Maksimir na deset minuta biciklom a da je Kvatrić tako blizu bilo mi je u tom trenutku gotovo važnije od same zgrade u kojoj se nalazi stan. Kao, ako to štima, onda će i sve ostalo sigurno biti okej.”

S terase stana dizajnerice Lane Cavar na samom vrhu Vitićevog nebodera u Laginjinoj ulici pruža se dojmljiv pogled na čitav Zagreb južno od te točke. S otvorene stubišne galerije pogled pak obuhvaća suprotnu stranu svijeta, pa stanari viših katova ovog kompleksa mogu očima ocrtati puni krug oko svoga grada. Život na takvom mjestu čini se itekako prikladnim za dizajnericu kojoj modernistička kulturna baština, bilo lokalna ili globalna, predstavlja izvor kontinuirane inspiracije. Dizajnerski put Lane Cavar počeo je još kasnih devedesetih intenzivnom i dugogodišnjom suradnjom s Irom Payer u zajedničkom studiju Cavarpayer, a nastavio se postdiplomskim obrazovanjem na američkom sveučilištu Yale i radom u New Yorku prije povratka u Hrvatsku.

LanaCavar_Photo_M-Gasparovic_72dpi_9

Danas, Cavar ovdje djeluje na više frontova istodobno, samostalno ili u suradnji s Narcisom Vukojević ili Danielle Aubert i Natashom Chandani (zajedno čine tim CLANADA.org), dok se u novijim poglavljima njenog portfelja nižu nagrađivani samoinicirani projekti poput knjige Thanks for the View, Mr Mies (s Aubert i Chandani), posvećene istraživanju naselja Lafayette Park u Detroitu, te Iskopavanja I: Sudi knjigu po koricama i Iskopavanja II: Znakovi proizvodnje, proizvodnja znakova (s Vukojević). Potonji projekti zadirali su duboko u hrvatsko dizajnersko nasljeđe iz perioda Jugoslavije, podastirući široj publici izuzetno značajna otkrića u sferama oblikovanja ovitaka i naslovnica knjiga te vizualnih identiteta regionalnih poduzeća. Među ostalim, Lana Cavar trenutno brine i za cjelovit dizajn Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, na svim razinama vizualne komunikacije.

Posjetili smo ju u njezinom stanu da bismo saznali više o svakodnevnici u spomeniku moderne arhitekture iz perspektive osobe koja je potpuno ‘doma’ u tom području.

Lana Cavar: Ovdje živim od 2008. Imala sam dvadeset i nešto kada sam (sa tadašnjim partnerom) prvi puta razmišljala o kupnji stana u ovoj zgradi. Kupnju si realno nisam mogla priuštiti, no zgrada mi se jako dopala. Ona je dobro znana nama u ‘kreativnim profesijama’, u kontekstu povijesti zagrebačke i hrvatske arhitekture, no ozbiljno me zainteresirala tek nakon što sam stan vidjela iznutra. Nešto kasnije, kad sam zaista bila u potrazi za vlastitim stanom, ovaj je baš bio na prodaju i to je bilo to. No, mogla sam isto tako završiti negdje drugdje. Jedino mi je bilo važno živjeti u širem centru grada.

Navodno je arhitekt Ivan Vitić, projektant zgrade, ovaj stan izvorno zamislio kao svoj atelje, ali naposljetku nikad nije radio u ovom prostoru. Kako je neboder zapravo prilično nekvalitetno građen, zvuči mi uvjerljivo da je i sam Vitić time mogao biti nezadovoljan. No, bez obzira na bitno lošiju gradnju od ostale u našem kvartu, koja broji zgrade i otprije Drugog svjetskog rata, i bez obzira na niz problema od kojih zgrada ‘boluje’ (ako ćemo pravo, zagrebačko područje klimatski nije baš pogodno za ovako otvorene zgrade, pa se stubištem zimi slijevaju kiša i snijeg), to je ipak prekrasno mjesto za život. U Vitićevom neboderu modernizam još živi u svom starom, asketskom luksuzu.

Vitic_radovi_Photo_M-Gasparovic_3

Primjerice, tu su pogled i ljepota samog prostora, za kojeg doista vjerujem da oplemenjuje. Zanimljivo je da sam cijeli svoj radni vijek imala radni prostor. Kad sam se uselila u Vitića, pomislila sam, nema šanse da odlazim svakog jutra iz ovog raja i provodim dan negdje drugdje… I tako je moj radni prostor već godinama kod kuće. No vjerujem da nije nužno biti ‘dizajn snob’ kako bi se uživalo u ovoj zgradi…

Dospjevši u Martićevu, dva osnovna pitanja bila su: gdje ću trčati i gdje ću ići na plac? To da je Maksimir na deset minuta biciklom, a da je Kvatrić tako blizu bilo mi je u tom trenutku gotovo važnije od same zgrade u kojoj se nalazi stan. Kao, ako to štima, onda će i sve ostalo sigurno biti okej. U Maksimiru sam razvila svakodnevne rutine koje su mi postale nezaobilazni faktor kvalitete života. Zaista ne bih voljela živjeti bez placa i prirode u blizini!

LanaCavar_Photo_M-Gasparovic_72dpi_3

Unazad tri-četiri godine kvart se definitivno probudio. Ne znam u čemu je stvar, možda su rente lokala ovdje niže, a kvart je ipak u centru, pa malo po malo jedna stvar vuče drugu… To su dobri primjeri da stvari ‘drže vodu’ ako nekog zaista zanima to što radi. Najviše me razveselilo kad se u pomalo depresivnoj Bauerovoj otvorio Bibliofil, vjerojatno najinteresantnija knjižara u gradu. Kao da se dobri duh nekadašnje Booksine knjižare odlučio nastaniti preko ulice, na novoj adresi.

Nema potrebe za panegiricima ovom kvartu, jer on ipak (još) ne izgleda kao ‘kul’ kvartovi internacionalnih metropola. No, vidljivo je da četvrt više nego mnoge druge u širem centru grada ima identitet, koji se postupno gradi i napreduje. Točno to bi trebalo isticati putem projekata kao što je Design District Zagreb.

 

 
 

POVEZANO

PULS*AR

PULS*AR je osnovan u prosincu 2013. godine, kao nova postava etabliranih arhitekata s velikim iskustvom stečenim kroz individualnu profesionalnu karijeru od gotovo dvadeset godina. Uz njihovo zajedničko djelovanje vezan je širok raspon različitih koncepata, dizajna i realizacija projekata, čime su zaslužili brojne međunarodne nagrade i priznanja.

Program bar

Bar Program smjestio se u prostoru bivšeg šarmantnog bistroa Divas. Saša Žerajić, nezaobilazno i omiljeno lice Divasa, koji je ondje radio od otvaranja, odlučio je u istom prostoru realizirati vlastiti koncept.

Atelier Ane Barbić Katičić

Ana Barbić Katičić kontinuirano, 15-ak godina (od završetka studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu), samostalno i skupno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu (Francuska, Belgija, Izrael). Do sada je izlagala 20-ak puta samostalno.

Dom sindikata grafičara

Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske je sa svojih 147 godina neprekidnog rada najstariji sindikat u Hrvatskoj, ali i šire, osnovan kao Hrvatsko tipografičko društvo.

Kreativni centar Ledana

Unutrašnjost bloka u Bauerovoj 19 jedan je od primjera dugogodišnjeg nastojanja za očuvanjem bivšeg industrijskog kompleksa tvornice leda kao prostora od javnog značaja, a protiv pokušaja njegove privatizacije.