Mobile menu button
Design District Zagreb logo
PRETHODNI POST

FIKTIV: Četvrt Martićeva treba postati odraz jake kreativne zajednice

SLJEDEĆI POST

LIDIA BOŠEVSKI: Intimni prostori čine stvaran život grada

 

LUKA PETRINJAK: Martićeva je totalni socijalni miš-maš

 

“Tu žive i bogati i siromašni, i mladi i stari… Odeš u Kašićev park kod Kvatrića i vidiš sve te ljude na jednom mjestu. Sve je onak’ zmešano, ne?”

Jednog neobično toplog siječanjskog jutra zaputili smo se u dom Luke Petrinjaka, zagrebačkog kipara i dizajnera nakita, točno preko puta restorana Zlatna školjka u Martićevoj ulici. Luka je djetinjstvo i ranu mladost proveo drugdje, prvo u istočnijem kvartu Ravnice, otkud je svakodnevno putovao u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, gdje je 1994. maturirao na Odsjeku za dizajn metala. Potom je dugi niz godina živio u Belgiji, školujući se na Kraljevskim akademijama lijepih umjetnosti u Antwerpenu i Bruxellesu, te usavršavajući se u području oblikovanja plemenitih kovina. Dobio je čak i belgijsko državljanstvo, ali se naposljetku ipak vratio u Hrvatsku.

Luka Petrinjak 02

Na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti je 2006. završio postdiplomski specijalistički studij, usmjerivši se unutar kiparstva na malu plastiku i medaljarstvo. Jedan je od najcjenjenijih i najobrazovanijih hrvatskih kipara u sferi male plastike, a često je izlagao u europskim zemljama od Sredozemlja do Skandinavije. Inspirira ga sve što može vidjeti oko sebe, pa tako i u kvartu u kojem živi. O tome smo divanili uz sir, pršut i crno vino, bacajući povremeno poglede kroz veliki prozor u Lukinom stanu i gledajući unutrašnja dvorišta blokova zgrada, koja u Martićevoj oduvijek skrivaju neke svoje tajne.

Luka Petrinjak: Kao i svaki drugi Hrvat, u svoj stan sam se uselio kad je umrla ženina baka. Prije njezine smrti nisam nikad živio u blizini Martićeve, nego na Željezničkoj koloniji na Ravnicama, a zatim u Antwerpenu, u Belgiji. Ovdje sam dospio spletom okolnosti, ali se lijepo poklopilo da sam sa ženom i kćerkom točno na pola puta od Akademije do ateljea na Ravnicama, gdje i dalje žive moji roditelji. Mi smo u Martićevoj skoro deset godina.

Luka Petrinjak 03

Najveća fora s ovim kvartom je ta kaj je totalni socijalni miš-maš. Tu žive i bogati i siromašni, i mladi i stari… Odeš u Kašićev park kod Kvatrića i vidiš ljude ovako podijeljene: na jednoj klupici, kužiš, sede pijanci, kraj druge su oni koji s decom trče u “džuboksu”, tam su pak oni s psima, ondje su malo stariji klinci koji haklaju nogomet, zatim starčeki i ljubavnici, a na kraju su oni kaj žderu. Meni je to onak’, fora. Tompa, moj stari, iš’o je u parkić čuvat’ svoju unuku, Maju, a ona mu je rekla: “Gle Tompa, sel si na mesto od pijanca…” Kaj da ti velim, sve je onak’ zmešano, ne?

S druge strane, ima tu i finih restorana, dobrih lokala… Neki novi lokali počeli su dovlačiti ljude iz centra, npr. Mojo bar na početku Martićeve. Meni se Mojo ne sviđa, ali ljudi tamo zalaze, izlaze… Ja kavu pijem posvuda, ali se nažalost zatvorio moj omiljeni kafić, tu, odmah iza ugla. Bio je to pravi kvartovski birc, baš ono — socijalan, zato mi se i dopadao. Na ćošku Zvonimirove i Šubićeve je bila jedna mala, uska birtija u kojoj su se okupljali članovi Radničke fronte (političke stranke, op. a.). Mi ostali smo zezali vlasnika da mu u birtiju non-stop dolaze partijaneri. Imam jednog frenda zlatara gore u Vlaškoj, odem često kod njega na kavicu, pa razmjenjujemo materijale i pričamo o tome, o zanatu. To je što se posla tiče. Često sam u restoranu Zlatna školjka, koji je iz sezone u sezonu sve bolji.

Luka Petrinjak 04

Zaštitni znak kvarta je svakako arhitektura — Iblerovi i Vitićevi neboderi, Mali Vatikan… Zgrada bivše burze također. K tome, jako puno umjetnika živi ovdje. I dizajnera. Svojedobno je petnaestero kipara živjelo u Martićevoj i okolici. Imali su ateljee u svojim zgradama, u ovim prostorijama na vrhu, vidiš, tamo gore (pokazuje kroz prozor na zgradu preko puta, op. a.). Valjda ih je sve pomalo privuklo u kvart.

Za umjetnika je jako važno da ima određenu percepciju okoline, određene doživljaje koje izražava umjetničkim radom. Ja sam sebi rad dosta kompliciram. Zadajem si probleme koje želim riješiti, kužiš. Recimo, trenutno pokušavam biti inspiriran utilitarnim stvarima. Držim da bi jedan most mogao biti izgrađen samo zato da premosti dvije strane, a zadovoljivši svoju funkciju, istodobno je ostvario i umjetničku senzaciju. Kako jako volim glazbu, tako sam došao na ideju da napravim svojevrsni hommage muzičkim instrumentima. Seciram muzičke instrumente i njihove dijelove modificiram u novu likovnu formu. Primjerice, violinske ključeve apliciram u medalju, te se mogu koristiti kao joystick (Play Violin). Nisam ni imao namjeru svirati na tome u klasičnom smislu. Ponekad idem i obrnuto: uzmem žicu od gitare te od nje načinim broš. Te svoje “instrumente” dosad sam izlagao u Pazinu, i u Brugesu u Belgiji.

Na tu fazu moje stvaralačke prakse je definitivno utjecao i kvart u kojem živim, odnosno dućani s muzičkom opremom koji ovdje postoje ili su postojali. Je, ostavili su traga. A čega još u kvartu fali? Iskreno, fali nam klubova, mjesta za noćne izlaske, kojih je ovdje nekoć bilo, i to ne tako davno.

Luka Petrinjak 05

Već smo dobrano kasnili na sljedeći intervju kad smo se uspjeli odvojiti od Lukine kuhinje. Prolazeći kasnije pokraj propalog Kulušića, ali i uskrsnule Tvornice kulture, razmišljali smo o vječnom otvaranju i zatvaranju lokala u kvartu i oko njega. Bilo je u tome svojevrsnog fatalizma, ali i izvjesnosti da će se svugdje naposljetku dogoditi nešto novo. Na kraju tako obično i bude.

 
 

POVEZANO

PULS*AR

PULS*AR je osnovan u prosincu 2013. godine, kao nova postava etabliranih arhitekata s velikim iskustvom stečenim kroz individualnu profesionalnu karijeru od gotovo dvadeset godina. Uz njihovo zajedničko djelovanje vezan je širok raspon različitih koncepata, dizajna i realizacija projekata, čime su zaslužili brojne međunarodne nagrade i priznanja.

Program bar

Bar Program smjestio se u prostoru bivšeg šarmantnog bistroa Divas. Saša Žerajić, nezaobilazno i omiljeno lice Divasa, koji je ondje radio od otvaranja, odlučio je u istom prostoru realizirati vlastiti koncept.

Atelier Ane Barbić Katičić

Ana Barbić Katičić kontinuirano, 15-ak godina (od završetka studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu), samostalno i skupno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu (Francuska, Belgija, Izrael). Do sada je izlagala 20-ak puta samostalno.

Dom sindikata grafičara

Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske je sa svojih 147 godina neprekidnog rada najstariji sindikat u Hrvatskoj, ali i šire, osnovan kao Hrvatsko tipografičko društvo.

Kreativni centar Ledana

Unutrašnjost bloka u Bauerovoj 19 jedan je od primjera dugogodišnjeg nastojanja za očuvanjem bivšeg industrijskog kompleksa tvornice leda kao prostora od javnog značaja, a protiv pokušaja njegove privatizacije.