Mobile menu button
Design District Zagreb logo
PRETHODNI POST

LIDIA BOŠEVSKI: Intimni prostori čine stvaran život grada

SLJEDEĆI POST

LANA CAVAR: U Vitićevom neboderu modernizam još živi u svom starom, asketskom luksuzu

 

NEVENA TUDOR PERKOVIĆ: Kultura ima sposobnost razvoja malih zajednica

 

“Posljednjih nekoliko godina ljudi su ovdje zaista počeli dijeliti život, počeo se stvarati kvartovski duh, i to one kreativne vrste koju volimo, životnih vrijednosti od kojih kultura ovdje živi.”

Nevena Tudor Perković radnica je u kulturi s bogatim iskustvom, iznimno aktivna u različitim područjima kulturnog stvaralaštva i menadžmenta. Diplomirala je povijest umjetnosti te francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, potom se usavršavala na studijskim boravcima u SAD-u i Francuskoj. Tijekom svoje karijere sudjelovala je u radu raznovrsnih udruga i institucija: od 1988. do 1992. bila je kustosica u Galeriji Klovićevi dvori; a zatim je radila u Francuskom institutu u Zagrebu te kao ravnateljica Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Nakon angažmana u British Councilu, od 2009. je zaposlena u Ministarstvu kulture kao voditeljica Službe za međunarodne odnose, koja je posljednjih godina producirala i organizirala nekoliko vrlo opsežnih projekata (npr. festivali Croatie, la voici!, Rendez-vous i drugi).

Jedna je od dugogodišnjih stanovnica okolice Martićeve, a promjene u kvartu budno prati otkako se ovdje vratila prije nekoliko godina. Zasigurno je jedna od najboljih osoba za razgovor o licu i naličju četvrti nekad i sad.

tudor_9

Nevena Tudor Perković: Čim smo se doselili u kvart (moja obitelj i ja), odmah se dogodila jedna lijepa priča. Maja Sever sa svojima stanuje preko puta, i nije prošlo niti mjesec dana otkako smo došli ovamo, kad smo se upoznali tako što nam je na ulici prišla i rekla: “Aha! Vaše dijete također ide u osnovnu školu ‘S. S. Kranjčević’, moje cure isto, pa hajdemo se onda dogovoriti da ih jedan tjedan sve vozimo mi, a drugi tjedan vi.” Takvo započeto dijeljenje u kvartu nastavilo se i dalje. Stvari su se naprosto počele događati, jedna je poticala drugu. S vremenom smo počeli dijeliti i zajedno pripremati vikend-ručkove, gotovo svake nedjelje netko drugi kuha (Maja ipak najčešće), pa se stalno jedni drugima selimo s loncima. Ne vozimo samo djecu u školu, nego i jedni druge na posao…

Ujutro se nađemo svi na kavi u Blok baru i poslije jedan ili dva auta krenu razvoziti prema uredima. Sve što možemo, radimo zajedno — od skupljanja humanitarne pomoći: pa kako ćemo to i gdje da bude što direktnije i efikasnije, pa pitamo curu iz udruge biciklista u Tomašićevoj možemo li tamo, možemo, pa ona da ključ Majinoj kćeri Vlasti… U café baru Remy sada već svake godine tradicionalno na Badnjak Brane kuha bakalar i peče fritule za cijeli kvart, pa uz malo crnog vina u njemu uživamo na cesti… Već smo dvaput organizirali otvoreni dan ulice, sa zatvorenim prometom… Unazad nekoliko godina ljudi su zaista počeli dijeliti dobrosusjedski život i počeo se stvarati pravi kvartovski duh, i to one kreativne vrste koju mi volimo, životnih vrijednosti od kojih kultura ovdje živi.

tudor_2

Čar je to kvarta koja ga čini prilično jedinstvenim, jer se kreativnost u njemu razvijala vrlo postupno. Nije bila riječ o nečijoj odluci, planu, da će se ovdje nešto dogoditi, nego je sve išlo polako, kroz vrijeme, stvari su se vezivale i poticale jedna drugu. Sada se već okupila kritična masa zanimljivih ljudi koji svi dolaze iz nekih naših zajedničkih života, poslova, krugova, prijateljstva, davnih ljubavi, ne znam čega sve ne, koja se ponovno našla upravo ovdje.

tudor_4

Kad sam sedamdesetih doselila s mamom i tatom u kvart, a prije smo živjeli u Voltinom naselju, koje se nekoć smatralo potpunom periferijom, bila sam očarana time što mi je sve postalo blizu, od klizanja na Šalati do odlazaka u kino, klubove… Odjednom je sve bilo lako dostupno. S druge strane, u početku sam dosta žalila za slobodom koju sam ipak imala u svom starom naselju — gomila djece, igre na cesti, gdje su bicikli, role, nogomet ili graničar na asfaltu bili dio svakodnevnice. Gradska situacija je u tom smislu bila drugačija, no kvart je već onda bio neobičan. Doživljavala sam ga kao prostor sa svim karakteristikama grada, ali ipak malo izmaknutog iz sve buke i vreve, kao da je uvijek malo po strani. Oduvijek je tu bilo nesvakidašnjih stvari, neočekivanih za ovaj dio grada. Primjerice, u prizemlju Tomašićeve 5, zgrade u kojoj i danas žive moji roditelji, bilo je skladište poduzeća ’29. novembar’, u koje su redovito dolazili ogromni kamioni, s umornim vozačima koji su noćili u njihovim kabinama.

tudor_6

Čini mi se da nekoć ovdje nije bilo toliko zajedništva o kojem sam maloprije govorila, ali je postojala ta kvaliteta izmaknutog grada. Ipak, kao tinejdžerica nisam o tome svjesno razmišljala, bilo mi je bitno da je sve što mi treba blizu, lako dostupno. Današnje je zajedništvo među nama susjedima relativno nova pojava. Kvart je počeo živjeti svoj unutarnji život i sada je dobro vrijeme da se sve to objedini i tako ojača, odnosno pokaže kako kultura može imati sposobnost razvijanja ovakvih, malih urbanih zajednica.

 

 
 

POVEZANO

Program bar

Bar Program smjestio se u prostoru bivšeg šarmantnog bistroa Divas. Saša Žerajić, nezaobilazno i omiljeno lice Divasa, koji je ondje radio od otvaranja, odlučio je u istom prostoru realizirati vlastiti koncept.

PULS*AR

PULS*AR je osnovan u prosincu 2013. godine, kao nova postava etabliranih arhitekata s velikim iskustvom stečenim kroz individualnu profesionalnu karijeru od gotovo dvadeset godina. Uz njihovo zajedničko djelovanje vezan je širok raspon različitih koncepata, dizajna i realizacija projekata, čime su zaslužili brojne međunarodne nagrade i priznanja.

Atelier Ane Barbić Katičić

Ana Barbić Katičić kontinuirano, 15-ak godina (od završetka studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu), samostalno i skupno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu (Francuska, Belgija, Izrael). Do sada je izlagala 20-ak puta samostalno.

Dom sindikata grafičara

Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske je sa svojih 147 godina neprekidnog rada najstariji sindikat u Hrvatskoj, ali i šire, osnovan kao Hrvatsko tipografičko društvo.

Kreativni centar Ledana

Unutrašnjost bloka u Bauerovoj 19 jedan je od primjera dugogodišnjeg nastojanja za očuvanjem bivšeg industrijskog kompleksa tvornice leda kao prostora od javnog značaja, a protiv pokušaja njegove privatizacije.