Mobile menu button
Design District Zagreb logo
PRETHODNI POST

TANJA I SAŠA BEGOVIĆ: Sve što se događa u kvartu eho je povratka

SLJEDEĆI POST

NENAD FABIJANIĆ: Ulični izlozi trebaju otkriti rad u unutrašnjosti

 

NIKOLA VRDOLJAK: Svjesno smo na periferiji, ali žudimo za spajanjem sa svijetom

 

“Proces kulturne i kreativne reafirmacije Martićeve ne može se usporediti sa sličnima u svjetskim velegradovima, koji tamo može biti fascinantan, ali i ugrožavajući. No, mislim da je proces dobar i Zagrebu sigurno potreban.”

Nikola Vrdoljak 01
Nikola Vrdoljak

PR i digitalna agencija 404 postoji već dvije godine i postupno, ali konstantno raste i poslovanjem i brojem zaposlenih. Osnovali su ju Nikola Vrdoljak i Martina Pintarić — on je prethodno vodio agenciju Gignernet u sklopu Digitela, a ona je bila komunikacijska konzultantica u Premisi i Millenium promociji. Svoj radni prostor na Trgu žrtava fašizma dijele s partnerskim tvrtkama 42 i 7 of 9 i zajedno njeguju široki dijapazon rada, postajući sve prisutniji i prepoznatljiviji kako na regionalnom, tako i na globalnom tržištu. S Nikolom smo popričali o tome što se krije iza zagonetnih brojčanih imena, o starim i novim projektima, te o njegovom viđenju kvarta u kojem radi i promjena koje se ovdje u posljednje vrijeme događaju.

Martina Pintarić
Martina Pintarić

Nikola Vrdoljak: Agencija 404 bavi se komunikacijom i digitalom. Prepoznali smo svoju nišu u tome što je područje komunikacija i PR-a još uvijek nedovoljno digitalizirano, te smo jake digitalne kapacitete spojili s komunikacijskim stručnjacima. Dakle, mi se bavimo svime u tom spektru — imamo odjele za PR, social&content, performance marketing i digital advertising. U agenciji nas je 44, što je brojka koja se sada djelomično slučajno poklopila s našim imenom. Na Trgu žrtava fašizma smo godinu dana, prije smo bili u Ilici 10 kod Zagrebačkog plesnog centra, ali nam je taj prostor postao premalen, pa smo došli u ovaj kvart.

Među projektima na kojima trenutno radimo jedan od najzanimljivijih svakako je Über, jedan od najbrže rastućih i najzanimljvijih globalnih startupa. Uglavnom surađujemo s velikim korporacijama, kao i većina agencija naše veličine. Osim toga, zajedno s Pepermintom organiziramo i Weekend Media Festival. Imamo i novi projekt po imenu Piknik, usmjeren ka sličnoj publici kao i Design District, ali je malo poslovnijeg karaktera. Piknik je mjesto okupljanja medija, marketinga, digitalne i komunikacijske industrije i ljudi koji se bave tim područjima, s idejom popularizacije određenih tema.

Na prvom izdanju Piknika gostovali su ljudi iz Silicijske doline, trideset studenata sa Stanforda sa svojim profesorom, itd. Ubuduće, teme ćemo sve više približavati onome čime se mi bavimo i pokušati ih što šire popularizirati. Prvi Piknik održao se u kavani Johann Franck, a navala je bila tolika da nije bilo dovoljno mjesta za svih tisuću ljudi koji su došli. Riječ je o bratskom projektu Weekend Media Festivala (koji se održava u rujnu svake godine u Rovinju), dok će se Piknik održavati svaka dva mjeseca u Zagrebu.

Partnerski smo povezani s agencijom 42, ali smo dvije odvojene tvrtke — oni se bave web dizajnom i developmentom. U ovom prostoru, ono što vidite oko sebe je 404, dok su u drugim sobama tvrtke 42 i 7 of 9. Nazvali smo se 404 po istoimenom projektu koji smo nekada radili. Mlađe generacije uglavnom znaju da taj broj označava izgubljenu web stranicu, što pak potječe iz priče o sobi 404 na Institutu CERN, gdje je nastao budući world wide web. Bio je to rani peer-to-peer network putem koga su dijeljeni znanstveni papiri i radovi. Kad bi netko tražio znanstveni rad, a nije ga mogao naći, zahtjev je išao sobi 404 koja bi riješila problem. Nama je to bilo fora! Sviđa nam se što je ime brojčano i tako funkcionira globalno, prepoznatljivo je. Čak nam se pomalo svidio i njegov negativni aspekt, poput pjesme Smashing Pumpkins. Dobro je što sve nije slatko i lijepo.

Nikola Vrdoljak i Martina Pintarić u agenciji 404
Nikola Vrdoljak i Martina Pintarić u agenciji 404

Projekt 404 bavio se ogromnom količinom medijskog prostora na internetu koja ostaje neiskorištena. Mi smo stvorili svojevrsni web servis na koji su se mediji mogli prijaviti i donirati svoj neiskorišteni mrežni prostor, a s druge strane javljale su se inicijative koje su ga trebale. Npr. ako je postojl inicijativa za postavljanje biciklističkih staza u gradu, ta je informacija automatski išla svim prijavljenim medijima i čim je netko kliknuo “ok”, inicijativa je dobila prostor. Projekt se zvao 404 jer jer je izgubljeni medijski prostor postao nešto što koristi svima.

Ime partnerske tvrtke 42 došlo je, naravno, iz serije knjiga Vodič kroz galaksiju za autostopere Douglasa Adamsa, gdje taj broj znači odgovor na pitanje o smislu života. Kad smo otvarali treću tvrtku bilo je logično da ime opet bude brojčano i znanstveno-fantastično, pa smo se odlučili za 7 of 9 kao očitu referencu na Star Trek. U našem poslu uobičajeno je otvarati nove firme za nove djelatnosti, a brojeva smo se odlučili držati zbog prepoznatljivosti. I stvarno se nitko drugi na tržištu nije nazvao na taj način.

Detalj iz agencije 404

Ne znam što je u ovom kvartu uzrok, a što posljedica. Prije nego što smo došli ovdje, čuli smo da se Martićeva počela mijenjati. Nisam siguran je li proces potaknut od nekih individualaca koji su mu dali idejni okvir ili stvarno postoji ekonomska promjena koja je dovela u ovaj kvart razne biznise i nove stanovnike. Vjerojatno oboje. Proces kulturne i kreativne reafirmacije Martićeve nije usporediv sa sličnima globalnim velegradovima gdje su se kvartovi naglo počeli mijenjati kad je u grad došlo jako puno kapitala u potrazi za klusterima talenta.

Prvi ‘hipsterski’ kvartovi su nastali na kvartovima gdje su prvo doselili siromašni umjetnici i razni freelanceri u potrazi za jeftinim nekretninama. Pošto je u tim kvartovima posljedično nastalo jako puno društvenog sadržaja za njima su došli i mnogi radnici moderne servisne industrije ali ovaj put s dosta novca. Stari boemski kvartovi su naglo postali elitni i ‘hipsterski’. U Zagrebu taj proces ne postoji i mislim da Martićeva nije dio tog procesa. Martićeva je željela biti poput svojih uzor kvartova i ta želja te blizina centra grada je stvorila što imamo danas. Ekonomska pozadina je drugačija.

No, mislim da je proces dobar i Zagrebu sigurno potreban i drago mi je da se događa. Rekao bih da ćemo dobiti jedno novo proširenje centra i života na ulicama te kvart koji je jasno idejno zaokružen. E sad, vjerujem se da će projekt poput Design Districta dati kvartu dodatni push. Mislim da je važno stvoriti buzz oko cijele priče, koji će privući još više ljudi. Rezultat može biti dobar bez obzira koja je osnova.

Na krovu agencije 404
Na krovu agencije 404

Međutim, to nije stvar samo Martićeve i ovog kvarta. U cijelom Zagrebu primjećujem velike promjene. Ne ulazeći u uzroke i posljedice, i dobre i loše (u što se ubraja ekonomsko propadanje prijašnje privrede), siguran sam, primjerice, da će se umjesto Dione na ćošku Martićeve i Smičiklasove otvoriti nešto što će se uklapati u trenutne tendencije. Dalje, u Zagrebu ima sve više dućana zdrave hrane, sve je zeleno. Vide se pokušaji jedne nove generacije, ljudi koji rade u servisnim i kreativnim poslovima i imaju solidna primanja da stvore sebi infrastrukturu po uzoru na Zapadne gradove.

Ipak, Zagrebu nedostaje nešto više ljudi koji imaju više novaca da bi si mogli priuštiti takav luksuz, odnosno kupovna moć svih morala bi biti veća da bi se tako nešto uopće moglo razvijati. Veliki push trenutnom procesu je dao turizam i turisti koji su navikli na takvu ponudu pa su svojom potrošnjom pomogli razvoj raznih restorana, kafića, hostela i slično. Proces je sličan yuppie-gentrifikaciji, na koju sigurno možemo gledati s više strana. Bio sam u New Yorku na kavi kod Anje Mutić, pa znam da se u njezinom kvartu u Brooklynu dogodilo da se nije moglo vidjeti više ništa osim Appleovih kompjutera, iPhonea i yuppie kafića. To može zvučati fora u Zagrebu, gdje patimo za globalnim središtem, no kad si tamo, za moge može biti i loše.

U tom njujorškom kvartu najam nekretnina značajno je porastao što znači da su samo određena zanimanja preživjela. Kulturni i medijski radnici koji su sudjelovali u prvom valu “hipsterizacije” kvarta zapravo su “popušili”, jer je tamo sada sve prepuno start-up, menadžerskih i konzultantskih firmi. Proces je kompleksan i višeslojan i treba ga promatrati s puno strana. Nama pruža osjećaj spajanja sa svijetom, što nam jako nedostaje, zato što i sami osjećamo kolika smo periferija. I to nas boli.

Također, cijeli proces je itekako politički. U Hrvatskoj je 20% stanovništva nezaposleno, 50% zanima samo rješavanje osnovnih životnih potreba, a svega je 10 do 15% ljudi, možda i manje, koji se u urbanim središtima bave kreativnim i kulturnim radom, pri čemu neki imaju para, a neki ne… Oni žele biti dio globalne zajednice, zanimaju ih biciklističke staze, zelena hrana, nekonvencionalna duhovnost, štogod… Između ta dva svijeta postoji određeni konflikt, no to se događa i u SAD-u, Njemačkoj… Vidiš, radnike možda s pravom ne bi zanimalo ovo o čemu govorimo jer si ne mogu priuštiti da svoju djecu pošalju u vrtić. No, bez obzira na taj konflikt, ne mislim da je krivo što se tako nešto događa u Zagrebu, jer se i ova scena treba kultivirati i dobiti svoj prostor. Bilo bi jako dobro kad bi ljudi povjerovali da je to Martićeva ulica.

 
 

POVEZANO

Program bar

Bar Program smjestio se u prostoru bivšeg šarmantnog bistroa Divas. Saša Žerajić, nezaobilazno i omiljeno lice Divasa, koji je ondje radio od otvaranja, odlučio je u istom prostoru realizirati vlastiti koncept.

PULS*AR

PULS*AR je osnovan u prosincu 2013. godine, kao nova postava etabliranih arhitekata s velikim iskustvom stečenim kroz individualnu profesionalnu karijeru od gotovo dvadeset godina. Uz njihovo zajedničko djelovanje vezan je širok raspon različitih koncepata, dizajna i realizacija projekata, čime su zaslužili brojne međunarodne nagrade i priznanja.

Atelier Ane Barbić Katičić

Ana Barbić Katičić kontinuirano, 15-ak godina (od završetka studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu), samostalno i skupno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu (Francuska, Belgija, Izrael). Do sada je izlagala 20-ak puta samostalno.

Dom sindikata grafičara

Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske je sa svojih 147 godina neprekidnog rada najstariji sindikat u Hrvatskoj, ali i šire, osnovan kao Hrvatsko tipografičko društvo.

Kreativni centar Ledana

Unutrašnjost bloka u Bauerovoj 19 jedan je od primjera dugogodišnjeg nastojanja za očuvanjem bivšeg industrijskog kompleksa tvornice leda kao prostora od javnog značaja, a protiv pokušaja njegove privatizacije.