Mobile menu button
Design District Zagreb logo
PRETHODNI POST

MIKA BULJEVIĆ I LUKA OSTOJIĆ: U Martićevoj volimo gledati mali kaos oko sebe

SLJEDEĆI POST

ANJA MUTIĆ: Moj povratak u kvart je stvaranje mog vlastitog prostora

 

VINKO PENEZIĆ I KREŠIMIR ROGINA: Kvart nije zatvoren u sebe

 

“Transformacija kvarta je usklađena s profilom njegovih stanovnika. Ona ne bi uspijevala ili se ne bi ovako odvijala u drugačijoj sredini. Postoji obostranost — ljudi to očito žele, ali i mogu ostvariti.”

Vinko Penezić i Krešimir Rogina su renomirani hrvatski arhitekti srednje generacije, koji rade zajedno još od studija na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu koncem sedamdesetih. Njihova suradnja formalizirana je 1991. osnivanjem arhitektonskog biroa Penezić & Rogina, makar su se proslavili već osamdesetih pobijedivši na državnom natječaju za projekt Plivališta i atletskog stadiona Mladost u Zagrebu (1984.), te na natječajima Shinkenchiku i Central Glass u Japanu. Njihova veza s Japanom duga je i postojana, a 2012. je okrunjena projektiranjem i izgradnjom Svjetionika japansko-hrvatskog prijateljstva u Tokamachiju, što je prva građevina hrvatskih arhitekata u toj dalekoistočnoj zemlji.

Penezić i Rogina

U domovini su Penezić i Rogina gradili doslovno posvuda. Među njihovim projektima ističu se: dječji vrtić Srdoči (Rijeka, 2011.), zatim i dječji vrtić na Jarunu (Zagreb, 2006.), crkve i ostali sakralni objekti (Trnje 1994. — 1999. i Dugave 1989., oboje u Zagrebu; te Crkva Sv. Mihaela u Dubrovniku 1987.), kao i mnoge druge građevine. Među njihovim uspjesima su i čak tri nastupa na Venecijanskom bijenalu arhitekture, gdje su 2000. predstavljali Hrvatsku, a sljedećih godina sudjelovali su središnjoj izložbi Bijenala, na poziv kustosa i selektora.

Penezić i Rogina sebe vole nazivati arhitektima opće prakse. Da im nije bitno mjerilo projekta, nego njegova kvaliteta, svjedoči njihov rad na unutrašnjem i vanjskom uređenju Blok bara na uglu Lopašićeve i Tomašićeve ulice, o čemu možete čitati u nastavku. Razgovarali smo i o dolasku Penezića i Rogine u ovu četvrt, te o njezinim arhitektonskim i urbanističkim posebnostima.

Vinko Penezić: Došli smo ovdje 2006. godine. Dugo smo radili u Hebrangovoj ulici, ali morali smo se preseliti. Otvorila se mogućnost ulaska u ovaj prostor i to je bilo to.
Krešimir Rogina: Odmah nam se svidio. Shvatili smo da je pozicija jako dobra. Hebrangova je prometno težište centra grada, prostor prepun tenzija. Ovdje su uvjeti drugačiji. Preobrazbe su počele otprilike kad smo i mi došli.

Penezić: Da, ali tada ovdje još nije bilo današnje živosti u domeni dizajna i arhitekture. Bilo je tu nekoliko biroa i to je bilo to. Tada i danas, sve je bilo koncentrirano oko Martićeve ulice kao vrlo interesantne, neobične i kompleksne zajednice. Ona kreće praktički iz centra grada, od ‘Burze’, te prolazi fazu poslovne ulice, da bi baš oko Trga fra Grge Martića prerasla u stambenu četvrt. To kvartu daje posebnu čar jer se ovuda motaju ljudi različitih profila — oni s malom djecom, i umjetnici, i dizajneri. Razlog je to zašto nam se kvart odmah svidio.

Vinko Penezić

Rogina: Transformacija kvarta je usklađena s profilom njegovih stanovnika. Ona ne bi uspijevala ili se ne bi ovako odvijala u drugačijoj sredini. Postoji obostranost — ljudi to očito žele, ali i mogu ostvariti.

Penezić: Treba reći i da kvart nije zatvoren u sebe. Na neki način, on opslužuje druge kvartove. Npr. naše kolege arhitekti sigurno rade isključivo na situacijama izvan kvarta. Dakle, kvart je otvoren, ovdje svakodnevno borave ljudi iz drugih dijelova grada i tu provode značajnu količinu vremena.

Rogina: U kvartu postoji kombinacija klasične blokovske gradnje i modernističkog grada u zelenilu, a potonja se događa na južnom dijelu Martićeve. Prisutna je različitost, arhitektura ovdje nije monotona. Arhitektonskim rječnikom rečeno, to je dinamično i građansko urbano tkivo.

Penezić: Da, riječ je o vrlo raznolikom kvartu, bogatom remek-djelima zagrebačke i hrvatske arhitekture. Niz počinje sa zgradom bivše ‘Burze’ arhitekta Viktora Kovačića, danas Hrvatske narodne banke, što je jedna od najvažnijih lokalnih građevina prve polovice 20. st. Tu su i Vitićevi i Iblerovi neboderi, kao i nekoliko drugih kuća Drage Iblera, sigurno njih pet-šest. Mnogo prije nego što smo počeli raditi ovdje, dovodili smo naše kolege i prijatelje iz inozemstva u ovaj kvart. Oni su redom bili vrlo ugodno iznenađeni što se u poratno doba kod nas radila arhitektura tako visoke kvalitete.

Krešimir Rogina

Upravo su u kvartu Penezić i Rogina zajedno sa studijem Fiktiv realizirali malen, ali izuzetno zanimljiv projekt — vanjsko i unutrašnje uređenje Blok bara za investitore, bračni par Lužaić.

Rogina: ‘Tupi kut’ između Lopašićeve i Tomašićeve je zamro. Nekoć je tamo također bio kafić, ali vrlo opskuran, a poslije se zatvorio. Kad su Lužaići kupili taj lokal, angažirali su nas, a mi smo imali dvojbe oko energije tog kuta, koja je bila potencijalno loša. Razmišljali smo kako taj mali, vrlo mali prostor učiniti što transparentnijim, da na isti način funkcionira i prema van i prema unutra. Došli smo na ideju da sve ono što se u kafićima obično smješta duboko unutar prostora izbacimo na fasadu, kako bi taj servisni dio dobio vlastiti identitet kocke ili bloka koji prostor otvaraju ljudima.

Danas kad pogledamo prostor tog kuta, on stvarno teče, vuče prolaznika da zaobiđe kocku. Kao arhitekti, mi zaista nismo skloni velikom nagrizanju javnog prostora, no ovaj njegov specifični komad prije naše intervencije teško da je služio ičemu. Fiktivu smo ponudili da radi cjelovit dizajn vizualnog identiteta i brending, od imena objekta nadalje. Prvi gosti bili su mahom ljudi iz kvarta, naravno. Blok bar je pronašao svoju publiku, a mrtvi kut je odjednom oživio.

Penezić: Blok bar je vrlo uspješna kvartovska priča, barem je tako zamišljena, a čini se da je ova tvrdnja blizu istine. Investitori Lužaići bili su vrlo važna karika te priče. Ako u arhitekturi nemate dobrog investitora koji zna što hoće i shvaća ideju koju želite realizirati, obično se događa fijasko. U slučaju Blok bara, investitori su shvatili našu ideju, svidjela im se i bili su spremni s nama krenuti u avanturu. Za razliku od blokova kafića u strogom centru grada, u Bogovićevoj ulici i na Cvjetnom trgu, ovdje se radi o mjestu prvenstveno orijentiranom na kvart. Uspjeli smo jedan negativan ugao preobraziti u mjesto koje su stanovnici kvarta prepoznali kao svoje.

Razgovor s Penezićem i Roginom

Rogina: Ipak, ovdje još uvijek ima mnogo praznih lokala. Bilo bi dobro pojačati njihovu komunikaciju sa stanovnicima i prolaznicima. Preobrazba kvarta trebala bi se odvijati u smjeru onoga što u SAD-u zovu high street. To je profil ulice u kojoj se nalazi od svega pomalo, a sve je bitno. Nama bi ovdje dobro došao šloser, pa dućan sa šarafima, npr. Danas takve handy stvari ne možeš naći u kvartu, za sve što mi stvarno treba moram otići do Bauhausa ili na Jankomir. Dakle, kvart ne bi smio biti samo ušminkan, nego sadržavati ono što ti treba. Lokali bi se mogli pomaknuti prema situaciji u kojoj će se pred građanima istodobno odvijati i proizvodnja i prodaja. Mi arhitekti bi se također trebali udružiti i ostvariti vlastiti prostor, mali ili veliki, svejedno, u kojem bismo mogli zajednički raditi i pokazati, izlagati ono što smo napravili, da ljudi to odmah vide, dođu, uđu, razgovaraju. Važno je jačati međusobnu komunikaciju.

 
 

POVEZANO

Program bar

Bar Program smjestio se u prostoru bivšeg šarmantnog bistroa Divas. Saša Žerajić, nezaobilazno i omiljeno lice Divasa, koji je ondje radio od otvaranja, odlučio je u istom prostoru realizirati vlastiti koncept.

PULS*AR

PULS*AR je osnovan u prosincu 2013. godine, kao nova postava etabliranih arhitekata s velikim iskustvom stečenim kroz individualnu profesionalnu karijeru od gotovo dvadeset godina. Uz njihovo zajedničko djelovanje vezan je širok raspon različitih koncepata, dizajna i realizacija projekata, čime su zaslužili brojne međunarodne nagrade i priznanja.

Atelier Ane Barbić Katičić

Ana Barbić Katičić kontinuirano, 15-ak godina (od završetka studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu), samostalno i skupno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu (Francuska, Belgija, Izrael). Do sada je izlagala 20-ak puta samostalno.

Dom sindikata grafičara

Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske je sa svojih 147 godina neprekidnog rada najstariji sindikat u Hrvatskoj, ali i šire, osnovan kao Hrvatsko tipografičko društvo.

Kreativni centar Ledana

Unutrašnjost bloka u Bauerovoj 19 jedan je od primjera dugogodišnjeg nastojanja za očuvanjem bivšeg industrijskog kompleksa tvornice leda kao prostora od javnog značaja, a protiv pokušaja njegove privatizacije.