Mobile menu button
Design District Zagreb logo
PRETHODNI POST

ANA UGARKOVIĆ: Mali bar živi svoj vlastiti život

SLJEDEĆI POST

ALEKSANDRA I ŽELJKO LUŽAIĆ: Željeli smo prostor privlačan svima sa senzibilitetom za vizualno

 

SILVIJE NOVAK: Grad ne čine zgrade

 

“Kako bi kolala dobra energija, nije čak ni presudna arhitektura kvalitetna u estetskom smislu, nego vrijedan i smislen sadržaj koji će ju ispuniti.”

Arhitekt Silvije Novak jedan je od osnivača i partnera u međunarodno priznatom zagrebačkom studiju 3LHD, skupa s Tanjom Grozdanić Begović, Sašom Begovićem i Markom Dabrovićem. Zajedno rade od 1994., još otprije diplome na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a s vremenom su izgradili snažnu i stabilnu reputaciju na domaćem i inozemnom planu, zahvaljujući brojnim zanimljivim i nagrađivanim projektima i realizacijama. Njihovo prvo djelo izuzetno dobro prihvaćeno “vani” (ali i kod kuće) bio je projekt izgradnje Mosta hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata u Rijeci (1997.—2001.), ovjenčan najvažnijom svjetskom nagradom za mlade, nadolazeće arhitekte, koju dodjeljuje časopis The Architectural Review. Među recentnim projektima izdvaja se prošlogodišnja retrospektivna izložba 3LHD: Interakcije u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, na kojoj su zaokružili svoj dosadašnji opus. Predstavljali su Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu arhitekture 2010. godine. Sa Silvijem Novakom porazgovarali smo o specifičnostima života u Iblerovom neboderu, nedavno obnovljenom spomeniku moderne arhitekture, te o vrlinama i manama kvarta u kojem prebiva.

Silvije Novak 02

Silvije Novak: Došao sam u ovu četvrt s jasnom željom da živim u ovoj zgradi, u Iblerovom neboderu. Dakle, nije me toliko privlačila sama četvrt, koliko neboder. Ipak, kvart je meni osobno pogodan prvenstveno zbog svoje praktičnosti. Kao prvo, lokacija mi odgovara zbog blizine našeg arhitektonskog ureda na istočnoj strani grada, a drugo, svejedno sam u centru, tj. na periferiji centra, na rubu najveće gradske gužve. Život u Iblerovom neboderu zanimao me zbog svega što možete vidjeti oko sebe. Stan je prirodno, klasično osvjetljen, ima mnogo staklenih površina i jednostavno pruža velik osjećaj otvorenosti s obzirom na neveliku kvadraturu stana. To je nešto što u arhitekturi smatram izuzetno vrijednim.

Silvije Novak 03

Nisam gotovo uopće intervenirao u zatečeni prostor stana, dapače najviše sam radio na tome da se stvari koje se ovdje izvorno nisu nalazile skladno uklapaju u cjelinu. Mislim da stan tako najbolje funkcionira, s tim da je zamišljen za zajednički život dvoje ljudi, što mu je ujedno i mana ako na toj kvadraturi želi ili mora živjeti više osoba. Ipak, velika je prednost živjeti u centru grada, ali na višim etažama. Život teče ispod nas, svakodnevna vreva grada, a pritom visina omogućava mir i privatnost.

Silvije Novak 04

Mnogo zagrebačkih kvartova čini dobra moderna arhitektura, Martićeva u tom smislu nije ekskluzivna. Ulica i njena okolica jesu obilježene sa četiri-pet ikoničkih zgrada, ali ovdje ima i drugih kvalitetnih kuća, dok cijela četvrt posjeduje niz mikroambijenata vrlo zanimljivih u općoj gradskoj martici. Sama Martićeva je svojevrsna vertikala ovog dijela grada, tu je zatim i taj vrlo specifičan ćošak Lopašićeve i Tomašićeve u kojem se nalazi Blok bar… Sve su to pozitivne devijacije unutar gradske norme, u što ubrajam i Vitićev neboder, odnosno cijeli taj stambeni kompleks. Sve to čini urbanističku osnovu kvarta, koji je oduvijek bio prilično monofunkcionalan. Nekoć je to bio kvart automobilskih dijelova, pa je postao kvart bicikla, a sad je iznova sve više i više prostor arhitekture i dizajna, te kulture općenito.

Silvije Novak 05

No, ova četvrt ima i jednu veliku manu i nesreću. Devedesetih godina tu se dogodio presedan u povijesti zagrebačkog urbanizma. Prostor predviđen za parkovnu, javnu površinu odjednom to više nije bio, a na toj kvadraturi niknula je Importanne Galleria. Gdje je ona danas trebao je biti park, to je zamišljeno za takvu svrhu, koja nažalost nikad nije bila ispunjena. I tako je tu izgrađen shopping centar. Može se reći da je to urbanistički zločin kakav se ovdje nikad prije ni poslije nije dogodio — da se tolika praznina, po svojoj naravi javni prostor, tako privatizira. Naime, gradove ne čine zgrade — čine ih pravilno dimenzionirani javni prostori: ulice, trgovi, avenije… Raspored praznine ono je što oblikuje kvalitetnu urbanu matricu. Recimo, po tome je četvrt specifična, jer velikih praznina ovdje baš i nema. Sve do sredine devedesetih sjeverniji kvartovi Medveščak i Šalata imali su širok ulaz u centar, što danas ne postoji. S druge strane, zagrebačka dvorišta, veže i unutrašnjosti stambenih blokova općenito još nisu dovoljno aktivna. U veži Vlaške 63 gdje se nalaze pizzerija Karijola, Mali bar i drugi lokali spontano je počela kolati dobra energija, ali to je zasad još izuzetak. Kako bi takva energija postala učestala, nije čak ni presudna arhitektura dobra u estetskom smislu, nego kvalitetan, smislen sadržaj koji ju ispunjava.

Silvije Novak 06

 
 

POVEZANO

Program bar

Bar Program smjestio se u prostoru bivšeg šarmantnog bistroa Divas. Saša Žerajić, nezaobilazno i omiljeno lice Divasa, koji je ondje radio od otvaranja, odlučio je u istom prostoru realizirati vlastiti koncept.

PULS*AR

PULS*AR je osnovan u prosincu 2013. godine, kao nova postava etabliranih arhitekata s velikim iskustvom stečenim kroz individualnu profesionalnu karijeru od gotovo dvadeset godina. Uz njihovo zajedničko djelovanje vezan je širok raspon različitih koncepata, dizajna i realizacija projekata, čime su zaslužili brojne međunarodne nagrade i priznanja.

Atelier Ane Barbić Katičić

Ana Barbić Katičić kontinuirano, 15-ak godina (od završetka studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu), samostalno i skupno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu (Francuska, Belgija, Izrael). Do sada je izlagala 20-ak puta samostalno.

Dom sindikata grafičara

Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske je sa svojih 147 godina neprekidnog rada najstariji sindikat u Hrvatskoj, ali i šire, osnovan kao Hrvatsko tipografičko društvo.

Kreativni centar Ledana

Unutrašnjost bloka u Bauerovoj 19 jedan je od primjera dugogodišnjeg nastojanja za očuvanjem bivšeg industrijskog kompleksa tvornice leda kao prostora od javnog značaja, a protiv pokušaja njegove privatizacije.