Penezić i Rogina sebe vole nazivati arhitektima opće prakse, ističući tako raznovrsnost svojih projekata.
Uvijek spremni za rad u različitim tipologijama, Vinko Penezić i Krešimir Rogina su među prvima prepoznali kreativni potencijal četvrti u kojoj i dan-danas rade. Oni su proslavljeni hrvatski arhitekti srednje generacije, koji rade zajedno još od studija na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu koncem sedamdesetih. Njihova suradnja formalizirana je 1991. osnivanjem arhitektonskog biroa Penezić & Rogina, makar su se proslavili već osamdesetih pobijedivši na državnom natječaju za projekt Plivališta i atletskog stadiona Mladost u Zagrebu (1984.), te na natječajima Shinkenchiku i Central Glass u Japanu, gdje su u žirijima sjedili neki od najpoznatijih svjetskih arhitekata. Njihova veza s Japanom duga je i postojana, obilježena osvajanjem nekoliko javnih natječaja, a 2012. je okrunjena projektiranjem i izgradnjem Svjetionika japansko-hrvatskog prijateljstva u Tokamachiju, što je prva građevina hrvatskih arhitekata u toj dalekoistočnoj zemlji.
U domovini su Penezić i Rogina gradili doslovno posvuda. Među njihovim projektima ističu se: dječji vrtić Srdoči (Rijeka, 2011.), zatim i dječji vrtić na Jarunu (Zagreb, 2006.), jedan od kompleksnijih i prepoznatljivijih u Hrvatskoj, potom multifunkcionalni stambeni kompleksi u gradovima teško stradalima u ratu (Vukovar, 1998. — 2002., Nova Gradiška 1997. — 2003. i Križevci 2004.), crkve i ostali sakralni objekti (Trnje 1994. — 1999. i Dugave 1989., oboje u Zagrebu; te Crkva Sv. Mihaela u Dubrovniku 1987.), kao i mnoge druge građevine. Neki od njihovih uspjeha su i osnivanje Ljetne škole arhitekture u Grožnjanu 1989. (s inozemnim kolegama Cedricom Priceom i Nigelom Whiteleyem), te čak tri nastupa na Venecijanskom bijenalu arhitekture, gdje su 2000. predstavljali Hrvatsku, a sljedećih godina sudjelovali u središnjoj izložbi Bijenala, na poziv kustosa i selektora.
Da im nije bitno mjerilo projekta, nego njegova kvaliteta, svjedoči njihov rad na unutrašnjem i vanjskom uređenju Blok bara na uglu Lopašićeve i Tomašićeve ulice (zajedno sa studijem Fiktiv), čime je uvelike preobražen taj djelić kvarta i udahnut mu je novi život. Jedna je to od bitnih sastavnica pozitivnih promjena u četvrti, u kojima sudjeluju svi koji ovdje žive i rade, a Penezić i Rogina bili su među prvima koji su prepoznali njezin potencijal.
