“Kad vide nešto ili nekoga što ili tko im se sviđa, ljudi prerijetko reagiraju u stilu: ‘Joj, kak’ je ovo lijepo!’ ili ‘Kak’ ste vi zgodni!’… Čast izuzecima, ima ih svugdje.”
Krešimir Haramina zagrebački je arhitekt čija je prvenstvena strast dobar i trajan dizajn, a posebno kvalitetan namještaj, “s potpisom”. Spojivši ugodno s korisnim, sa svojom tvrtkom Zona moderna (danas Studio Haramina) bio je među prvima, ako ne i prvi distributer i zastupnik ponajboljeg talijanskog namještaja u Hrvatskoj (i ne samo talijanskog). U portfelju Haramininog showrooma nalazi se niz međunarodno renomiranih dizajnerskih imena i brendova, među kojima ima i bezvremenih klasika, poput Le Corbusiera, ali i mladih, nadolazećih autorica i autora. Skoknuli smo do Haramine u njegovu prodavaonicu i ured u Vojnovićevoj ulici, kako bismo iz prve ruke čuli u čemu se sastoji njegova osebujna poslovna i životna filozofija.
Krešimir Haramina: Slučajno smo se smjestili u Vojnovićevu jer se ovaj prostor bio oslobodio, a meni je to netko na vrijeme javio. Živim u blizini, ali nisam uopće primijetio da je ovdje prije bio ured nekog osiguravajućeg društva. Prostor je sam po sebi lijep, no kvart… Nisam siguran da će se moći brzo preobraziti. Studio Haramina (tada Zona moderna) bio je ranije smješten u jako lijepom prostoru u Ilici, na katu Obrtičkog prolaza, u zgradi iz 30-ih godina prošlog stoljeća, ali pojavila se potreba za preseljenjem. Ovdje smo došli među prvima, dok se u Martićevu još išlo po automobilske dijelove. Puno poslije došli su svi ostali.
Mi radimo s takvom vrstom namještaja da ne računamo na kupce “s ceste”. Poznato je da su naši proizvodi skupi i na neki način ekskluzivni, bojim se da je to — to… Rado bih da nam dolazi više prolaznika, više “šetača” kak’ ih mi zovemo, koji bi samo ušli i nešto kupili, ali to je u principu nemoguće. U našoj ponudi nema “brljanja”, nema plastičnih predmeta poput onih Karima Rashida, primjerice, već se ona temelji na nekoliko dosljednih brendova. Počeli smo sa zastupanjem i distribucijom dizajna tvrtke Cappellini, a poslije se ponuda proširila i na druge brendove — Cassina, De Padova, Boffi, itd… Tu je i namještaj Marija Bellinija, Rodolfa Dordonija, Piera Lissonija i Philippea Starcka, sve samih svjetski poznatih dizajnerskih imena. Nastojimo graditi određeni imidž.
— Portfelj Studija Haramina oblikovan je vrlo pažljivo i posjećeno, te premda uvijek ima prostora za eksperimente, njegov smjer je čvrst i jasan.
KH: Ne zastupamo hrvatske dizajnere/ice jer smatram da je miješanje domaćeg i stranog dizajna kontraproduktivno u ovom kontekstu. Da se razumijemo, meni sve to odlično izgleda, pogotovo namještaj autora/ica koje zastupa Prostoria, no to je druga priča, različita od naše. Kod nas cijene variraju ovisno o materijalima, načinima izrade… Treba reći da su mnogi veliki proizvođači namještaja s kojima surađujemo napokon počeli proizvoditi elemente po mjeri, što čine i za nas kad zajednički radimo na većim projektima, što je naš standardni način funkcioniranja.
U posljednje vrijeme uređivali smo interijer dubrovačkog hotela Villa Dubrovnik sa studijem BIF, zatim ureda uprave Zagrebačke banke, a sad radimo na sličnom zadatku za Adris grupu, s poznatom arhitekticom Vedranom Ergić. Dakle, u našem fokusu je projektiranje poslovnih i privatnih prostora za klijente većih financijskih mogućnosti. Voljeli bismo se više baviti projektiranjem, no to nije uvijek moguće, s obzirom da je trgovina zasad još uvijek temelj naših aktivnosti. Pritom ja nisam klasični trgovac u smislu da mi je svejedno prodajem li autodijelove, sendviče ili dizajnerski namještaj.
— Haramina nam je ispričao i kako on vidi sve intenzivnije promjene u kvartu, pomalo proširivši njihov kontekst…
KH: Vidljivo je da tu dolazi do nekih promjena. Ipak, po meni kod nas nedostaje smisla za kulturu ljepote, i to u društvu općenito, ne samo dizajnu ili arhitekturi. U Italiji je ljepota na prvom mjestu, a potom sve ostalo. Trebali bismo raditi na razvijanju takve kulture, ali ne znam na koji način. Pogledajte oko sebe — svi su slično odjeveni, svi slično izgledaju, svi voze slične aute i kupuju u sličnim dućanima. Sve je preslično! Kad vide nešto ili nekoga što ili tko im se sviđa, ljudi prerijetko reagiraju u stilu: “Joj, kak’ je ovo lijepo!” ili “Kak’ ste vi zgodni!”… Čast izuzecima, ima ih svugdje. Sve ja to gledam kao pasivni promatrač, izložen okolini i medijima, jer mi radimo s drugom vrstom ljudi. Moj klijent nije rock zvijezda, iako bih zapravo volio da bude, ali ne zato što ima novca. Neke od tih zvijezda, začudili biste se — “imaju klikera u glavi”!
